BACKGROUND1
Biljni i životinjski svet Srbije je veoma raznovrsan i bogat, ali to naše blago se vremenom sve više smanjuje i troši. Jedini razlog za to smo mi, ljudi, ali smo mi i jedini koji mogu zaustaviti i sprečiti bespovratne i neprocenjive gubitke koji nastaju usled naše nepažnje i nesavesnosti.




U Srbiji postoji 215 vrsta biljaka i 429 vrsta životinja koje su kao prirodne retkosti stavljene pod najstroži stepen zaštite države. Među ugroženim životinjama je 273 vrsta ptica, kao i 66 vrsta sisara. Zaštićena je i 41 vrsta beskičmenjaka, 34 vrste insekata i 15 vrsta riba.






Od 6 bioregiona koji postoje u Evropi, 5 je zastupljeno u Srbiji, što dovljno govori o bogatstvu biodiverziteta kod nas. Opstanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta danas je ugrožen, mnoge se nalaze pred iščezavanjem, a veliki broj je i zauvek nestao.

Kao i većina zemalja, Srbija ima svoje CRVENE KNJIGE u kojima se nalaze liste iščezlih i krajnje ugroženijih vrsta. 



Rosulja, Stara Planina



Najznačajnije ugrožene i istovremeno i zaštićene biljke naše zemlje, koje su pod zaštitom prvog stepena:

     - Pančićeva omorika (Picea omorika), planine srednjeg toka Drine u zapadnoj Srbiji (Tara, Mileševka)
      -
tisa (Taxus baccata), nalazi se po planinama i klisurama
      -
molika (Pinus peuce), raste na Šar-planini i Prokletijama
      -
stepski božur (Paeonia tenuifolia) koji raste u Deliblatskoj peščari
      -
gorocvet (Adonis vernalis), raste na Fruškoj gori, Deliblatskoj peščari, Subotičkoj peščari i dr.
      -
rosulja (Drosera rotundifolia), može se naći na Staroj planini i Vlasini
      -
sasa (Pulsatilla grandis), koje ima na Fruškoj gori i Deliblatskoj peščari
      -
runolist (Leontopodium alpinum), ima ga na Kopaoniku, Mučnju, Prokletijama
      -
žuta lincura (Gentiana lutea), živi na nepristupačnim kamenim liticama
     -
gospina papučica (Cypripedium calceolus), vrsta orhideje na Suvoj planini, zaštićena je od strane UNESKO-a


Zaštićene biljke ne treba brati niti ugrožavati njihova staništa!




Retke, ugrožene i zaštićene životinje:

      Apolonov leptir                                                       - prdavac (Crex crex)
      -
lipljan                                                                    - stepski soko (Falco cherrug)
      -
crni daždevnjak                                                      - veliki tetreb (Tetrao urogallus)
      -
patka njorka (Aythya nyroca)                                   - beloglavi sup (Gyps fulvus)
      -
orao krstaš (Aquila heliaca)                                      - vidra
      -
belonokta vetruška (Falco naumanni)                        - slepi miševi
      -
velika droplja (Otis tarda)                                        - šareni tvor



U svetu je takođe formirana i CRNA KNJIGA flore i faune u kojoj je popis više hiljada vrsta koje je čovek, nažalost, zauvek uništio. I Srbija je našla mesto u njoj i to sa 4 vrste koje su nepovratno izgubljene iz svetskog genofonda, a živele su samo u Srbiji!



          mala droplja                          tetreb ruževac                                bela kanja                                         orao bradan  

Neke od vrsta koje se više ne mogu naći u našoj zemlji su crni lešinar, bela kanja, mala droplja, orao bradan, tetreb ruževac i mnoge druge.




Da li postoji način da sprečimo dalje uništavanje?


Svi znamo da postoji više načina za to, ali najefikasniji i najdelotvorniji mora biti promena svesti prema okolini i sredini u kojoj živimo. Mi smo deo prirode i bez nje ne možemo da opstanemo. Zato je moramo koristiti na pravi način, ali ne više nego što je neophodno. Procesi ponovnog korišćenja sirovina u velikoj meri mogu da pomognu, jer se time smanjuje iskorišćenost prirodnih resursa, a na taj način se i celokupni ekosistem održava zdravim i raznovrsnim.



Već ugrožene vrste detaljno se evidentiraju u pomenutu CRVENU KNJIGU, nakon čega se njihovo stanje i brojnost redovno prati.

Obavezno je i donositi zakone kojima se štite staništa i proglašavaju strogi prirodni rezervati, gde se aktivnost čoveka mora smanjiti na minimum.

Proglašavanje NACIONALNIH PARKOVA predstavlja najobuhvatniji vid zaštite u našoj zemlji. U njima je čovekovo narušavanje prirode svedeno na najmanju moguću meru, pa oni predstavljaju najveću šansu za održavanje balansa čiste prirode i za slobodan razvoj velikog broja biljnih i životinjskih vrsta.